Prvo, Metallica je u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri do sada prodala 85 milijuna CD-a i albuma, te golem broj singlova, video kazeta, DVD-ova, kompleta i druge robe. Trenutačno se nalaze na sedmom mjestu po broju prodanih nosača zvuka u povijesti Sjedinjenih Država, dok im njihovi najbliži suparnici na području heavy rock i metal glazbe (koji i sami prodaju milijunske tiraže nosača zvuka, poput ben-dova Iron Maiden, Guns N'Roses, Korn, Linkin Park i Limp Bizkit) ne dolaze niti blizu kada se radi o komercijalnim pitanjima. Ali ovi jednostavni statistički podaci ne govore ništa o kulturnim promjenama koje je Metallica potaknula. Njihova se karijera može lako podijeliti na dva dijela — prvo su bili nepoznati bend koji je svirao ekstremnu metal glazbu da bi kasnije prerasli u svjetski poznat bend s čijim se uspjehom malo tko mogao mjeriti. Negdje između te dvije faze nalazi se prijelomni album Metallica iz 1991, koji je promijenio naličje popularne glazbe. Taj je album izmijenio sve što je heavy metal predstavljao pri kraju 20. stoljeća i tako utro put velikom broju nadolazećih bendova koji, u većoj ili manjoj mjeri, svoj uspjeh duguju Metallici. Usput je i sama Metallica doživjela promjenu. Nekada su bili bend koji je svirao thrash metal vrlo agresivnog i potpuno beskompromisnog glazbenog stila. Pjesme su im varirale od brzih do ekstremno brzih. Kvalitetan thrash metal spada među najuzbudljivije, najzahtjevnije i najnemilosrdnije glazbene žanrove, i upravo je takav stil bio zaštitni znak Metallice punih osam godina. Takvu su glazbu svirali s potpunom predanošću i zapanjujućom vještinom, privukavši stotine tisuća obožavatelja. Međutim, Metallica je u devedesetima razvila svoju glazbu u nekakvu mješavinu bluesy alternativnog rocka i metala, što je zbunilo i razočaralo njihove vatrenije obožavatelje. U isto vrijeme, vjerni su se fanovi našli pod opsadom golemog broja novih obožavatelja za koje je ranija glazba Metallice bila prežestoka i kojima se više svidio novi, umjereniji zvuk. Metallicu se odjednom moglo čuti na radiju i televiziji, što je prije bilo nezamislivo... DD |
Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo l egendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove. AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po l okalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom. Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor. Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište. Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright. Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck". Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80 -ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip". P.S-FRANE JE DOPUSTIA DA OVO KOPIRAM S NJEGOVOG BLOGA |
Najkreativniji i najutjecajniji glazbenik 20. st., Jimi Hendrix, bio je jedan od pionira koji su pokazali eksplozivne mogućnosti električne gitare. U svome inovativnom stilu kombinirao je "fuzz", "feedback" i kontroliranu distorziju, te stvorio novi glazbeni pravac. Jimi nije poznavao note, te je stoga još fascinantniji njegov vrtoglavi uspon do samog vrha glazbene scene. Njegova glazba još uvijek inspirira hrpu modernih glazbenika kao što su Steve Vai, Miles Davis, Johnny Lang i George Clinton. Jimi Hendrix rođen je 27.11.1942. u Seattleu. Njegov otac, James Al Hendrix bio je vrtlar, a majka čistokrvna Cherokee indijanka. Rođen je kao Johnny Allen Hendrix, no njegovi roditelji su se vrlo brzo predomislili i promjenili mu ime u James Marshall Hendrix. Mladoga je Jimmyja zanimala glazba, ponajviše B.B. King i Muddy Waters. Jimmy je bio samouki gitarist i nije znao čitati note, no to ga je samo potaklo da se još više koncentrira na "skidanje" svojih omiljenih pjesama. Njegov otac se u poznatom intervjuu prisjetio: "Kada sam jednoga dana išao na posao, naredio sam Jimmyu da pospremi spavaću sobu. Kad sam se vratio kući, našao sam hrpicu niti iz metle na podu uz krevet. Pitao sam ga, "Nisi li pomeo pod?", on bi odvratio da je, što je i učinio. Kasnije sam saznao da je sjedio na krevetu, trzajući po metli kao da svira gitaru." Al je pronašao staru tamburicu s jednom žicom (ukulele, havajska tambura), koju je poklonio Jimmyu. To je bio velik napredak u odnosu na metlu :) U ljeto '58. Al je za Jimmya od prijatelja za 5 $ kupio rabljenu akustičnu gitaru. Uskoro se Jimmy pridružio svom prvom bendu "The Velvetones", s kojima je svirao 3 mjeseca, nakon čega je napustio bend. Tog ljeta Al Jimmyu kupuje prvu električnu gitaru, Supro Ozrak 1560S. Uskoro se Jimmy pridružuje bendu "The Rocking Kings". 1961. Jimmy se prijavljuje u vojsku i u studenome 1962. biva primljen u legendarne "Screaming eagles-e", 101. padobransku brigadu za specijalne operacije. U sjedištu brigade u Fort Cambellu, Kentucky, Jimmy s basistom Billyem Coxom osniva bend "The King Casuals". Nakon što se ozlijedio pri skoku, biva oslobođen odsluženja ostatka vojnog roka, i počinje nastupati kao session gitarist pod imenom Jimmy James. Do kraja '65. već je bio svirao s mnogim slavnim imenima kao što su Ike i Tina Turner, Sam Cooky, The Isle Brothers i legendarni Little Richard s kojim je svirao neko vrijeme. Razišavši se s Richardom, Jimmy osniva svoj bend "Jimmy James & The Blue Flames" s kojim postaje poznat. Krajem '65 i početkom '66 Jimmy je svirao na manjim gažama u Greenwich Villageu. U srpnju '66., za nastupa u klubu Caf upoznaje se s basistom Animalsa, Chasom Chandlerom koji je bio impresioniran njegovim nastupom. Chandler se vraća za dva mjeseca i Jimmy potpisuje ugovor temeljem kojega odlazi u London kako bi osnovao novi bend. Chandler mu postaje manager. U to vrijeme počeo je nastupati kao Jimi Hendrix. S bubnjarom Mitchom Mitchellom i basistom Noelom Reddingom osniva bend "Jimi Hendrix Expirience". Expirience su ubrzo postali glavnom temom razgovora u Londonu. Njihov prvi singl, megapoznati "Hey Joe", zadržao se 10 tjedana na 6. mjestu UK Top Chartsa. Debitantski singl uskoro je slijedio album "Are you expirienced" koji je jedan od najpopularnijih rock albuma svih vremena. S njega su skinuti singlovi kao što su "Purple Haze", "The wind cries Mary", "Foxy lady", "Fire" i "Are you expirienced?". U lipnju 1967. Expirience se vraćaju u USA, gdje je Jimi naprosto zapalio publiku spektakularnom izvedbom "Wild thinga" na Monterey International Pop Festivalu. Doslovno preko noći, Expirience postaju najpopularniji bend na svijetu. Hendrix je potpuno preuzeo bend, i mnogo je vremena provodio u studiju za konzolama producirajući svoju glazbu. Vrativši se u USA, Jimi u New Yorku otvara svoj studio "Electric Lady Studios". Tamo je ostvario svoj najveći producentski podhvat, dvostruko LP izdanje "Electric ladyland". 1969. Expirience se raspada zbog prenapornih turneja i zahtjevnog rada u studiju. Iste godine Hendrix svira na legendarnom Woodstock Music & Art Fairu. U kolovozu osniva novi bend, ansambl "Gypsy Sun & Rainbows featuring Jimi Hendrix". U ansamblu su bili Mitch Mitchell, Billy Cox, Juma Sultan, i Jerry Velez. Woodstock je obilježen fenomenalnom izvedbom stililizirane himne USA, poznatom "Star spankled banner". Iste godine osniva se novi bend, trio "Band of Gypsies", s starim prijateljem basistom Billyem Coxom i bubnjarem Buddyem Milesom. Održali su veliki novogodišnji nastup na staru i novu godinu. Snimke s tog nastupa kasnije su objavljene na "Band of gypsies" albumu sredinom 70-tih i "Hendrix: Live At The Fillmore East" 1999. Sredinom '70. The Jimi Hendrix Expirience se ponovno okuplja, ali s Billyem Coxom kao basistom. U studiju bend priprema novi album " Rays of the new rising sun." Nažalost, Jimi nije doživjeo izlazak albuma, 18. rujna 1970., u 27. godini, umire u Londonu od gušenja izazvanog predoziranjem tabletama za spavanje.Pokopan je u Greenwood Memorial Parku, Renton, Washington. Album ipak izlazi 1997. pod produkcijom Eddia Kramera koji je bio studijski inžinjer u Hendrixovim "Electric Lady Studios". Jimi Hendrix je u svojoj kratkoj karijeri snimio impozantan broj snimki. Njegova glazba utjecala je na mnogobrojne glazbene stilove, od metala, progressive i heavy metala, hard rocka i rocka, bluesa, jazza, balada i R&B-a. Jimi Hendrix je neosporno legenda i največi gitarist svih vremena. U ovih 35 godina od njegove smrti prodano je nevjerojatnih 60 milijuna njegovih albuma, dakle nešto manje od 2 milijuna albuma svake godine. |
Prvi i jedinstveni heavy metal bend možemo nazvati Black Sabbath! Okupili su se pod postavom u kojoj su snimili najbolje albume u svojoj karijeri! Ozzy Osbourne kao pjevac, Tony Iommi kao gitarista, Terrance «Geezer» Butler kao basista i Bill Ward kao bubnjar! U pocetku su svirali nekekav blues folk, ali kasnije Tony Iommi dolazi u bend sa zamisli da osnuju legendarni bend koji ce nositi ime jednog horor filma Black Sabbath! Svoj imid grupa je pokazala žestokim rifovima, sniženim darkerskim zvukom koji je odlicno pristajao Ozzyjevom vokalu, strašnim omotima i raznim horor zvijerima! Na žalos bend je zadesila jedna nesrece prije izdavanja prvoga albuma! Tony Iommi ostao je bez vrhova prstiju desne šake što mu je onemogucavalo da svira gitaru! Tako je on te vrhove zamjenio umjetnima i spustio visinu žica da bi mogao lakše trzati! Nesreca se inace zbila u tvornici gdje je on radio! Prvi album koji su izdali nazvali su Black Sabbath iz 1970. godine i bio je iznimno uspješen! Nažalost u grupu je polako pocelo stizati ludilo droge i alkohola što je bila posljedica mnogobrojnih svada! Ozzy 1979. napušta bend! Od tada sve su se više mijenjali clanovi, grupa se palila i gasila i polako nestajala da bi se na kraju 1998 okupili u postavi u kojoj su djelovali od 1970 i odradili par dobrih koncerata kao potsjetnica na staru slavu!Najlegendarnije pjesme: Sabbath bloody sabbath, Paranoid, Iron Man, War pigs, N.I.B, The wizard, Heaven and hell, Snowblind, Wicket World, Children of the grave....... |
Slash je rodjen kao Saul Hudson 23. srpnja 1965. godine u Stoke-On-Trent (England). Kao djetetu Slash-u su uvjek bile odrjesene ruke i on se tada zanimao BMX natjecanja. Njegovi roditelji su zaista bili uspjesni. Majka je kreirala kostime za nastupe David Bowie-a, a otac je radio na grafickim rješenjima za mnoge albume ukljucujuci tu i album Neil Young-a. Slash je rastao sa najrazlicitijim muzickim ukusima. Kada se seli u L.A (sa 12 godina) nastavlja koristiti slobodu koja mu je data. Malo kasnije pocinje se zanimati za gitaru. Ubrzo provodi dane svirajuci, a ne u skoli, na gitari koja je imala samo 5 zica. On i Steven Adler su vjezbali danima zajedno. Slash je uglavnom bio zbunjen instrumentima, ali je gledajuci Stevena koji se naporno trudio odlucio da i on pokusa. Ubrzo Slash je prešao Adlerov talenat, a Adler je presao na novi instrument, bubnjeve. Zajedno su oformili bend "Road Crew". Road Crew je funkcionirao zajedno kao izgovor za svirke i protraceno vrijeme. Razni muzicari su prosli kroz bend, ali je bend uvjek zadrzavao tu crtu Slash-a i Steven-a...ustvari vecinu vremena bend su cinili samo njih dvojica. Ubrzo Road Crew-u se pridruzio Michael "Duff" McKagan, koji je dosao u L.A iz Sietla (Siettle). Duff je svirao bas i uprkos cinjenici da je Slash "metalski " nastrojen pridruzio se bendu. Duff nije ostao mnogo, shvatio je da Road Crew nece daleko i presao je u buducu grupu Guns N'Roses. Tada je doslo do velikog raspada Road Crew-a jer su i oni pozvani da se pridruze Guns N'Roses-ima. Posto ostala dva clana nisu htjela imati nista s tim Adler-u i Slash-u nije ostalo nista drugo. 48. sati kasnije Guns N' Roses su bili na turneji nazvanoj Hell Tour. Slash je ostao u Guns N' Roses-ima do kraja 1996.godine. Kada je otisao, kao glavni razlog je naveo "ogranicavanje kreativnosti". On je htio jos jedan melodic metal album dok je Axl zelio da eksperimentira sa novim zvucima. Poslije odlaska iz Guns N' Roses-a on se zanima gomilom drugih projekata. Radio je sa mnogim izvodjacima od Alice Cooper-a i Motorhead-a do Michael Jackson-a i cak Blackstreet Boys-a (rep grupe.Pjesma se zove Fix i on se pojavljuje u spotu za tu pjesmu). 1995. godinu je docekao sa svojim debi albumom "Slash's snekepit". Bio je gitarista koji je znao sta mu je posao, jedan je od najzasluznijih za uspjeh Guns N' Roses-a. Bio je i bice nezamjenjiv na svom mjestu, mjestu solo - gitariste. Sama izjava Axl-a nam to potvrdjuje, govoreci o novom albumu, Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu plocu ili da se vratim nazad na Appetite For Destruction, ali nisam uspio. Slash je razlog. Jednostavno, niko se nije pojavio ko bi ga mogao zamjeniti na pravi nacin". Bio je i uvijek ce biti clan slavnih Guns N' Roses-a. |
"Pismo uredniku: Mislio sam da cu svijetu dati do znanja koliko volim ljude. Mislio sam da cu pokušati stvoriti nešto što bih osobno volio slušati, jer velika vecina ovozemljske umjetnosti je neopisivo sranje. Pa ipak osjecam da je davanje sudova gubitak vremena. I koji sam ja kurac da se proglašavam autoritetom ovlaštenim za kritiziranje"..."Kad malo bolje razmislim možda sam samo probao dati svijetu do znanja koliko volim sebe. Poput Hipokrita u hipijevskoj kripti. Mrzim sebe i želim umrijeti. Ostavite me na miru. Voli vas Kurdt." |
"It's only rock 'n' roll, but I like it" - The Rolling Stones "I'm interested in anything about revolt, disorder, chaos, especially activity that appears to have no meaning. It seems to me to be the road toward freedom." - Jim Morrison "I've been imitated so well I've heard people copy my mistakes." - Jimi Hendrix "Rock and roll doesn't necessarily mean a band. It doesn't mean a singer, and it doesn't mean a lyric, really. It's that question of trying to be immortal." - Malcolm Mclaren "I think of a hero as someone who understands the degree of responsibility that comes with his freedom." - Bob Dylan “We didn’t rock Donington, Donington rocked us…”- Larry Hibbitt from Hundred Reasons " Nice boys don't play rock n roll, I'm not a nice boy and I never was! " -Axl Rose MI SMO POLITICARI EROTIKE,ZALAZEMO SE ZA SVE STA IMA VEZE S POBUNOM,KAOSOM I BESMISLOM... - JIM MORRISON |
Starke su rodene 1917. u Americi. Obožavaju ih sporatši, glumci, pjevaci i obicni smrtnici. Starke su postale statusni simbol mnogih generacija. Jednostavno dizajnirane sportske cipele od platna s gumenim vrhom ubrzo su zarazile mnoge, a jedan od najvecih ljubitelja postao je i Chuck Taylor, košarkaš Akron Firestonesa. Tako ih je zavolio da je 1921. postao njihov ambasador promovirajuci ih diljem SAD-a. Uspjeh je pomalo, ali sigurno rastao pa su u Conversu dvije godine kasnije odlucili na modelu otisnuti Taylorovo puno ime. Tako je starka postala iznimno popularna, a nakon Amerike brzo je osvojila i Europu. Pa i danas, gotovo stotinjak godina od njihova nastanka, jednako su popularne i dosad ih je prodano 580 milijuna pari. Vrlo je važna njihova boja - rokeri vole tamne, ružicaste više odgovaraju uzornim školarkama, a trend-setteri nose i starke na cvjetice i rockice!!! |
Agencija Britsh Hit Singles & Albums objavila je listu 100 najboljih albuma svih vremena prema 40 tisuca glasova iz svih dijelova svijeta. Prvo mjesto zauzeo je album "Definetly maybe", debitantski album britanskog benda Oasis. Album je objavljen 30.08.1994., a do sada je prodano više od 7 milijuna komada toga albuma. Oasis imaju ukupno 2 albuma na listi, a najviše imaju redom The Beatles (5), Pink Floyd, Led Zeppelin, Queen, Coldplay i Radiohead koji svi imaju po 3 albuma na listi. Greatest 100 Albums of All Time 1. Definitely Maybe, Oasis 2. Sgt. Pepper’s Lonely Heart’s Club Band, The Beatles 3. Revolver, The Beatles 4. OK Computer, Radiohead 5. (What’s The Story) Morning Glory?, Oasis 6. Nevermind, Nirvana 7. The Stone Roses, The Stone Roses 8. Dark Side Of The Moon, Pink Floyd 9. The Queen Is Dead, Smiths 10. The Bends, Radiohead 11. The Joshua Tree, U2 12. London Calling, The Clash 13. The Beatles (The White Album), The Beatles 14. Abbey Road, The Beatles 15. Up The Bracket, The Libertines 16. Never Mind The Bollocks Here’s The Sex Pistols, Sex Pistols 17. Four Symbols (Led Zeppelin IV), Led Zeppelin 18. The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars, David Bowie 19. A Night At The Opera, Queen 20. Is This It, The Strokes 21. Hot Fuss, The Killers 22. Pet Sounds, The Beach Boys 23. Grace, Jeff Buckley 24. The Holy Bible, Manic Street Preachers 25. Bat Out Of Hell, MeatLoaf 26. Appetite For Destruction, Guns N’ Roses 27. Employment, Kaiser Chiefs 28. Rubber Soul, The Beatles 29. Rumours, Fleetwood Mac 30. The Libertines, The Libertines 31. Urban Hymns, The Verve 32. American Idiot, Green Day 33. A Rush Of Blood To The Head, Coldplay 34. Parklife, Blur 35. Thriller, Michael Jackson 36. The Wall, Pink Floyd 37. Automatic For The People, R.E.M. 38. Franz Ferdinand, Franz Ferdinand 39. Tubular Bells, Mike Oldfield 40. Achtung Baby, U2 41. Wish You Were Here, Pink Floyd 42. Exile On Main Street, The Rolling Stones 43. Bridge Over Troubled Water, Simon and Garfunkel 44. Led Zeppelin II, Led Zeppelin 45. Parallel Lines, Blondie 46. Brothers In Arms, Dire Straits 47. Blood On The Tracks, Bob Dylan 48. Hunky Dory, David Bowie 49. X & Y, Coldplay 50. Who’s Next, The Who 51. Hopes And Fears, Keane 52. Parachutes, Coldplay 53. Arrival, Abba 54. Different Class, Pulp 55. The Velvet Underground & Nico, The Velvet Underground 56. Forever Changes, Love 57. What’s Going On, Marvin Gaye 58. Let It Bleed, The Rolling Stones 59. Elephant, The White Stripes 60. Doolittle, Pixies 61. Absolution, Muse 62. Goodbye Yellow Brick Road, Elton John 63. Sheer Heart Attack, Queen 64. Come On Over, Shania Twain 65. Sign o The Times, Prince 66. Ten, Pearl Jam 67. Kasabian, Kasabian 68. Dookie, Green Day 69. Origin Of Symmetry, Muse 70. Hounds Of Love, Kate Bush 71. Blonde On Blonde, Bob Dylan 72. All Mod Cons, The Jam 73. Blue, Joni Mitchell 74. White Blood Cells, The White Stripes 75. Dog Man Star, Suede 76. Metallica (the Black Album), Metallica 77. Dare!, Human League 78. Closer, Joy Division 79. In Utero, Nirvana 80. Back In Black, AC/DC 81. Funeral, Arcade Fire 82. Up All Night, Razorlight 83. Ray Of Light, Madonna 84. Born To Run, Bruce Springsteen 85. Physical Graffiti, Led Zeppelin 86. Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not, Arctic Monkeys 87. A Day At The Races, Queen 88. The Lexicon Of Love, ABC 89. Spice, Spice Girls 90. Violator, Depeche Mode 91. Final Straw, Snow Patrol 92. Electric Warrior, T. Rex 93. Jagged Little Pill, Alanis Morissette 94. Unknown Pleasures, Joy Division 95. Kid A, Radiohead 96. Out Of The Blue, Electric Light Orchestra 97. The Smiths, The Smiths 98. Electric Ladyland, Jimi Hendrix 99. Rage Against The Machine, Rage Against The Machine 100. Hotel California, Eagles |
Sve glasine o tome kako ce Maideni doci u Hrvatsku ili Sloveniju opovrgnute su, najbliže nama nastupit ce 2. i 3.12. u Milanu. Evo datuma za ovaj dio Europe. 02.12.2006. - DachtForum, Milano, Italija - ulaznice su rasprodane 03.12.2006. - DachtForum, Milano, Italija - ulaznice (guest: Trivium) 07.12.2006. - Schleyerhalle, Stutgart, Njemacka - ulaznice (guest: Trivium) 08.12.2006 - Westfallenhalle, Dortmund,Njemacka - ulaznice (guest: Trivium) |
Njihov stil je poseban, brz i energican, mješavina heavy i speed metala te punka, koju legendarni i nezaboravni Lemmy savršeno upotpunjava svojim hrapavim, promuklim glasom. Zanimljivo je da njihov prvi album, Motorhead, snimljen još 1977., nitko nije želio izdati, a kriticari su ih potpuno popljuvali i proglasili "Najgorim bendom na svijetu..". Danas su Motorhead jedan od bendova koji najbolje odraduje live nastupe, njihov najbolji studijski album "Ace of spades" 1980. se dugo vremena održao na 4. mjestu top liste, a 1981. live album "No Sleep Till Hammersmith" odmah zasjeda na 1. mjesto britanske top liste. Po mnogim kriticarima, to je možda i najbolji live album ikad snimljen, jer snimka savršeno prenosi atmosferu s koncerta. Lemmy je prije nešto manje od pola godine na dodjeli Classics of Rock 'n' roul honour nagrada dobio nagradu "Living legend". |
01. Sucker 02:59 02. One Night Stand 03:05 03. Devil I Know 03:01 04. Trigger 03:53 05. Under The Gun 04:45 06. God Was Never On Your Side 04:21 07. Living In The Past 03:45 08. Christine 03:42 09. Sword Of Glory 03:58 10. Be My Baby 03:41 11. Kingdom Of The Worm 04:09 12. Going Down 03:35 |
1. Enter Sandman 2. Sad But True 3. Holier Than Thou 4. The Unforgiven 5. Wherever I May Roam 6. Don't Tread On Me 7. Through The Never 8. Nothing Else Matters 9. Of Wolf And Man 10. God That Failed 11. My Friend Of Misery 12. Struggle Within |
1. Hit The Lights 2. The Four Horsemen 3. Motorbreath 4. Jump In The Fire 5. (Anesthesia) Pulling Teeth 6. Whiplash 7. Phantom Lord 8. No Remorse 9. Seek & Destroy 10. Metal Militia |
Rock grupu Led Zeppelin osnovao je 1968. godine Jimmy Page nakon raspada grupe Yardbirds. Prvo su se zvali "The New Yardbirds". Grupu su činili pjevač Robert Plant, bubnjar John Bonham, prateći pjevač Mike Scott i bivši basist Yardbirdsa Chris Dreja, ali Dreja napušta grupu i počinje se baviti fotografijom (kasnije će napraviti fotografiju koja će se nalaziti na stražnjoj strani debi albuma grupe). Zamijenio ga je Pageov dugogodišnji prijatelj i kolega, studijski glazbenik John Paul Jones. Pageov prvi izbor za pjevača bio je Terry Reid. No, on odbija ponudu i preporuča Planta. Plant prihvaća ponudu i dovodi svog prijatelja Johna Bonhama iz raspadnutog sastava "Band of Joy". Što je bilo sa Scottom ostaje nepoznato. Ime Led Zeppelin dobivaju po ciničnoj opasci Keith Moona bubnjara grupe "The Who" koji je izjavio da će grupa izdržati poput olovnog cepelina u zraku. Započeli su kao blues rock grupa, da bi kasnije razvili svoju glazbu u pravcu koji će se nazvati hard rock i heavy metal te se Led Zeppelin i Black Sabbath smatraju prvim heavy metal grupama. Neposredno nakon prve turneje izdaju svoj prvi album. Album je mješavina bluesa i rocka s distorziranim zvukom gitare čime je ta ploča jedna od centralnih i najzaslužnijih za evoluciju heavy metal glazbe. Iako su se neke od ranijih pjesama Led Zeppelina temeljile na obradama blues standarda, druge, kao Comunication brakedown imale su jedinstveni i prepoznatljiv "heavy" zvuk. Na albumu se još nalaze akustične skladbe poput Black Mountain Side i skladbe koje kombiniraju akustičnu i električnu gitaru poput obrade folk pjesme Babe I'm Gonna Leave You. Brzi uspjeh prvog albuma pokrenuo je karijeru grupe, pogotovo u SAD-u, gdje su imali česte turneje. Na drugoj ploči Led Zeppelin II nastavljaju sa sličnim stilom kao s prvog albuma. Prva pjesma Whole Lotta Love ima snažan riff koji "vozi" ritam-sekcija Bonhama na bubnjevima i Jonesa na bas-gitari. Drugim albumom, koji su ljubitelji grupe često zvali i "Brown bomber", Led Zeppelin konačno definiraju svoj zvuk. Ploča je postigla veliki uspjeh. Bila je na prvom mjestu top-lista i u SAD-u i Velikoj Britaniji. Jimmy Page i Robert Plant bili su blues fanatici. Neki od ranih hitova Led Zeppelina Whole Lotta Love i You Shook Me bili su jako slični pjesmama Willie Dixona, gitariste Howling Wolfa. Page je izjavio u jednom razgovoru: "Često sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya, pokušavali biti djeca Howling Wolfa." Osim bluesa, članovi su grupe voljeli i američki rock and roll, primjerice Fats Domina i Little Richarda koji su im bili velika inspiracija. Led Zeppelin često su izvodili rockabilly pjesme koje je proslavio Elvis Presley i Eddie Cochran. Nastupi Led Zeppelina znali su trajati više od tri sata jer su izvodili produljene i improvizirane verzije svojih kompozicija u koje su često ubacivali sitne utjecaje Jamesa Browna i Motown soul glazbe koja je bila omiljena kod bubnjara Bonhama. Radi skladanja trećeg albuma Led Zeppelin III, grupa se povlači u kolibu Bron-Yr-Aur u Wallesu. To je rezultiralo više akustičnim zvukom albuma poput pjesama Gallow's pole ili Friends. Pjesme su bile pod jakim utjecajem keltske i country glazbe, a po prvi se puta javlja utjecaj i arapske/indijske glazbe u spomenutoj skladbi Friends. Led Zeppelin III također je prikazao i drugačiju stranu gitarskog umijeća Jimmyja Pagea koji se prikazao kao izvrstan gitarist akustične gitare, a ne samo električne. Ovim albumom započinje era raznolikih omota, primjerice, omot je Led Zeppelin III albuma isječen', a ispod je krug koji se vrti i prikazuje različite oblike kroz pukotine omota. Unatoč velikom broju publike, grupa je odbijala nastupe na TV-u zbog loše reprodukcije. Manjak prisustva na TV-u pojačalo je namjeru grupe da ih njihovi obožavatelji trebaju vidjeti i čuti uživo. |
Evo nesto o gitaristu i pjevacu grupe azra evo malo da ima i domaceg:Rođen je Skoplju, gradu u kojem je službovao njegov otac, časnik JNA. Obitelj pet godina kasnije najprije preseljava u Jastrebarsko (tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba), a nešto kasnije u Zagreb. Studirajući na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Štulić počinje pjevati vlastite i tuđe pjesme prateći se na akustičnoj gitari, a potom osniva i prvu grupu, nazvavši je Balkan Sevdah Bend. Sastavljena od danas nepoznatih svirača akustičnih instrumenta i jednako nepoznate pjevačice svirali su sve što je moguće smjestiti između sevdalinki i Beatlesa, uključivo i Štulićeve pjesme koje će autor kasnije obraditi na potpuno drugačiji način. U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe u Azra. Izrazito konfliktan karakter utemeljitelja uzrokuje vrlo česte promjene postave - članovi Azre između ostalih su bili Jura Stublić, Marin Pelajić i Mladen Juričić, prije nego su se odvojili i osnovali Film. Štulić iznenada odlazi u Parni valjak, no taj je nemoguć transfer potrajao tek dva tjedna. Upoznao je potom bubnjara Haustora Borisa Leinera i neuspješno tragajući za basistom, snimio u legendarnom studiju Janka Mlinarića–Trulog prvi singl s pjesmama Balkan i A šta da radim. Uz Leinera na bubnjevima, bas je svirao Zlatko Mikšić–Fuma iz Parnog valjka, a producent je bio Husein Hasanefendić koji je usput odsvirao i solo gitaru. Balkan, pjesma krcata utjecajem sevdaha, napisana je još 1974. godine , no originalni će se tekst transformirati pod utjecajem punka i novog vala. Prvi koncert Pankrta u Zagrebu motivirati će posve oduševljenog Štulića da ošiša dugačku kosu i obrije bradu, te pjeva o promijeni stila u novoj verziji Balkana (Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte) Trio je konačno formiran kad se Štuliću i Leineru pridružuje basist Mišo Hrnjak. Uvjeti za snimanje prvog albuma nisu bili najbolji tokom proljeća 1980. godine; Mlinarićev je studio bio zauzet, a Hasanefendić koji je odlično producirao prvi singl, nalazio se na turneji s Parnim valjkom. Nestrpljivi Štulić ipak odlazi u studio Jadran filma i odabire za producenta zagrebačkog rock dinosaurusa Dragu Mlinareca. Konačan rezultat bio je svjetlosnim godinama daleko od Štulićevih očekivanja, no publika nije nimalo marila za očite producentske promašaje. Posjetitelji brojnih Azrinih koncerata konačno su dobili vinilni zapis već dobro znanih pjesama, a mutan zvuk gitara i bolan Štulićev glas u briljantnim tekstovima ekspresno su regrutirali vojsku novih fanova. Sljedeći ulazak u studio 1980. godine završio je singlom Lijepe žene prolaze kroz grad. Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental Suzy F.– tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom Singl je najavio dvostruki album Sunčana strana ulice kojeg će kao i sve slijedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rocknroll atrakciju tog doba, a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine. Na albumu, inače ojačanom izvrsnim duhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – Pit i to je Amerika, pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu. Nakon jugoslavenske turneje što je potrajala do kasne jeseni 1981. godine, Azra u zagrebačkom klubu Kulušić svira sedam uzastopnih i rasprodanih koncerata, te snima trostruki živi album Ravno do dna. Ne zaboravljajući frustrirajuću Mlinarčevu produkciju, Štulić na ovom albumu iznova objavljuje sve pjesme s prve, te najuspješnije pjesme s druge ploče, dodajući mnoštvo još nesnimljenih pjesma, no vrlo dobro poznatih svim posjetiteljima Azrinih koncerata. Perfekcionistički uvježban bend, euforično raspoložena publika i izvrsna dvorana razlog su zašto je Ravno do dna postao najuzbudljiviji dokument cjelokupnog zagrebačkog novog vala i album bez kojeg je nemoguće razumjeti značenje Azre u 1980ih godina. Novi studijski album Filigranski pločnici izaći će nekoliko mjeseci nakon objave Ravno do dna i brzo postati najtiražniji Azrin album. Slično prethodnoj studijskoj ploči ispunjen je nježnim ljubavnim pjesmama ukrašenim prekrasnim zvukom saksofona Sedmak-Benčića, te oštrim, ponekad gnjevnim političkim komentarima. Tko to tamo pjeva posvećena je Josipu Brozu, Gorki okus inspiriralo je hapšenje pjesnika Gojka Đoge i zabrana njegove zbirke pjesama Vunena vremena, dok je 68 ironična posveta propalim ljevičarima. Našlo se mjesta i za sprdanje s Jurom Stublićem, nekadašnjim pjevačem Azre. Primjetno je međutim kako je ranija beskompromisna otvorenost na Filigranskim pločnicima ponekad zamijenjena hermetičnijim stihovima. Još jedan ulazak u studio donosi izvrstan singl s pjesmama E, pa što, Sloboda i Gluperde lutaju daleko, te označava završetak najuspješnijeg Azrinog razdoblja i kraj djelovanja grupe u originalnoj postavi. Mišo Hrnjak napušta grupu i muziku, Boris Leiner odlazi u JNA, a Štulić u siječnju 1983. godine uz pomoć Paola Sfeccija na bubnjevima snima album Kad fazani lete. Promjena stila ovdje je već sasvim vidljiva – teška gitarska grmljavina podloga je često sasvim nadrealnim slikama unutrašnjeg Štulićevog svijeta. Sličan je pristup zadržan i na slijedećoj ploči Krivo srastanje, objavljenoj 1984. godine, uz sudjelovanje povratnika iz JNA Borisa Leinera. Iako će je kritika pokopati, a površna publika uglavnom neće shvatiti, album će strpljive slušatelje nagraditi s nekoliko izvrsnih pjesama koje lakoćom mogu biti uvrštene u vrhunac Štulićeva opusa. Naslovna će pjesma proročki predvidjeti raspad Jugoslavije, No comment predstaviti Azru u čistom punk zdanju, klaustrofobični Flash uključiti vjerojatno najljepši Štulićev refren, a Klinček stoji pod oblokom biti prva i ujedno daleko najuspješnija Štulićeva obrada narodnih motiva. Štulić potom seli u Nizozemsku i 1986. godine trostrukim albumom It Ain't Like In The Movies At All prepjevava svoje pjesme na engleski i neuspješno pokušava proboj na inozemno tržište. Album Između krajnosti snima godinu dana kasnije Zagrebu sa Leinerom, Juricom Pađenom na gitari i basistom Stephenom Kippom dovedenim iz Nizozemske. Dosadne obrade narodnih pjesama, loš prepjev Stonesa i nešto nezanimljivih novih radova nikako nisu bile dovoljne za pozitivnu ocjenu ploči koja će ostati upamćen tek po Bed roku, staroj pjesmi iz prvih dana Azre, te solidnoj Vaše veličanstvo. Tokom 1987. godine Azra u istom sastavu odlazi na jugoslavensku turneju, a potom u zagrebačkom Domu sportova snima četverostruki živi album Zadovoljština s pedeset pjesama. Blijeda sjena Ravno do dna sastavljena je od rutinski odsviranih pjesma iz najboljih dana, te nezanimljivih obrada gomile rock klasika. Nakon Zadovoljštine Boris Leiner konačno napušta grupu, a Štulić započinje samostalnu karijeru koja će započeti Balkanskom rapsodijom 1989. godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere; loše obrade narodnih pjesama, besmislene nove pjesme čije snimanje ne može opravdati ni ogromni Štulićev ego, te povremeni indijanski engleski koji teško može izazvati išta do podsmijeha. Tek će poneki stih asocirati na vještinu nekad velikog pjesnika. Drugi album nazvan Balegari ne vjeruju sreći nešto je uspješniji. Snimljen 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili Jurica Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će Usne vrele Višnje, dobru obradu tradicionala Lilly Of The West, zatim Leute moj Tome Bebića, te dva odlična originala - Voljela me nije nijedna i Meni se dušo od tebe ne rastaje. Nasljednik je nazvan Sevdah za Paulu Horvat i objavljen tek 1995. godine, iako je sniman nekoliko godina ranije. Poput Balkanske rapsodije ne zaslužuje poseban osvrt, a gotovo jednak status pripada Analima gdje se doduše našla pristojna obrada pjesme Galebe moj, Zdenka Runjića. Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima Božanske Ilijade i Peloponeskog rata, a 1997. godine pod imenom Azre objavio je vrlo slab dvostruki album Blase, svoj posljednji studijski rad, najavljujući njime konačan završetak karijere. Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj Utrechta. Nakon godina odbijanja bilo kakvog kontakta sa javnošću, a uslijed podgrijavanja novovalnih čežnji za reinkarnacijom Azre - inače lajt motiv utkan u svaku sekundu filma Igora Mirkovica "Sretno Dijete" - u kojem kao akter odbija sudjelovati, Štulić u siječnju 2005. godine prvi put pristaje pustiti u svoj dom novinare jednog hrvatskog tjednika koji iskorištavaju ovu gestu i objavljuju neautorizirani "intervju" i gaze obećanje o neobjavljivanju potajno uslikanih fotografija (sve uz izlike pobijanja nekih prethodnih, potpuno izmišljenih napisa o njegovom izgledu u nekoć uglednom zagrebačkom dnevnom listu). Čeznutljivo iščekivan "povratak" najvećeg hrvatskog pjesnika među glazbenicima na ovim prostorima uvijek nova, a i ona stara publika morat će i dalje kratiti brojnim "pozdravima Azri" ispodprosječnim koncertima - svojevrsnom trošenju tuđe slave od strane bivših članova benda i dalje se nadati, poučena iskustvom jednog drugog velikog hrvatskog benda koji je u lipnju 2005 održao 3 koncerta u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. |
Evo nesto o JIMU MORRISONU PJEVACU LEGENDARNIH DOORSA Jim Morrison (Melbourne, Florida, 8. prosinca 1943. - Pariz, 3. srpnja 1971.), američki pjevač, legendarni vođa "Doorsa" Pravo ime - James Douglas Morrison Sin admirala SAD ratne mornarice George Stephena Morrisona i Clare Clark Morrison. Kao dijete, 1947. svjedoči prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Umislio je da je duša mrtvog indijanca ušla u njega, te da ga vodi kroz život. To ga uvjerenje neće napustiti do smrti, čak u pjesmi "Peace Frog" s albuma "Morrison hotel" opisuje to iskustvo. Završio je školu George Washinton u Alexandriji (Virginia)u lipnju 1961. godine. Prema riječima njegova profesora književnosti, Jim je čitao mnogo više od svih kolega u razredu, a njegov ukus bio je do krajnjih granica ekscntričan i izvan konvencija, pa često ni sam spomenuti profesor nije znao za djela o kojima Jim govori. U kolovozu iste godine vojska prebacuje Admirala i njegova familiju u južnu Kaliforniju. Jim Morrison je otišao živjeti kod bake i djeda u Clearwater (Florida) gdje je pohađao St. Petersburg Junior College. Kasnije se prebacio na državno sveučilište u Floridi koje je pohađao imeđu 1962.-1963. godine. U siječnju 1964. odlazi u južnu Kaliforniju. Tamo započinje studirati kinematografiju na UCLA-u, no odustaje ne završivši do kraja i upoznaje klavijaturista Raya Manzareka. Manzarek je tada svirao u blues grupi "Rick and the Ravens". Budući da je Manzarek bio oduševljen Morrisonovm pjesmom "Moonlight Drive" njih dvoje formiraju Doorse. Pridružuje im se na bubnjevima John Densmore, a na njegov nagovor mjesto gitariste dobiva Robbie Krieger. Nakon što je 1965. godine završio studij Morrison je započeo voditi boemski život u Venice Beachu kraj Los Angelesa. Zbog prehrambenog režima od malo hrane i mnogo LSDa, nekad puniji Morrison je do 1966. godine zadobio svoj izgled prepoznatljiv s fotografija tzv. "kristova poza"(slika na dnu), koja se nalazi na albumu "The Best of" i snimljena je 1966. godine. Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio komponiranju tako što bi već u "glavi" imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, bio je autor nekoliko knjiga poezije, dokumentaraca,kratkog filma i ranog muzičkog video spota za pjesmu "The Unknown Soldier". Što se tiče ljubavnog života, Jim Morrison bio je apsolutni seks-simbol zbog svoje tzv. neodoljive karizme, ali u njegovom srcu jedino značajnije mjesto imala je Pamela Susan, njegova dugogodišnja ljubav, kojoj je čak i posvetio svoju knjigu poezije "Divljina". Njihova veza nije bila pošteđena turbulencija, pa je često bila na rubu između ludila i izopačenosti. Smrt Oko smrti legendarnog Morrisona saplelo se nekoliko priča. Njegova djevojka Pamela ispričala je kako su boravili u njihovu stanu, te da se Jim otišao okupati, no kad je ona ušla u kupaonicu našla ga je mrtvog u kadi. Nakon dvadeset godina progovorio je i Jimov prijatelj, fotograf Alen Roney, koji je prijavio Morrisonovu smrt pod njegovim pravim imenom Douglas, kako ga ne bi mogli odmah dovesti u vezu sa slavnim "Kraljem guštera". On je bio taj koji je organizirao i njegov tajni pogreb kojemu je nazočilo samo pet ljudi. Roney tvrdi da je Jim Morrison umro od prekomjerne doze heroina i da je posljednja tri dana proveo "fiksajući" se sa svojom djevojkom. Pokopan je na groblju Pere-Lachaise u Parizu. Tamo se nalaze grobovi Molierea, filozofa Abelarda, umjetnika Marcela Prousta, Chopina, Oscara Wildea, Maxa Ernsta itd. Kad su Jimovi prijatelji u Americi saznali za njegovu smrt isprva u nju nisu mogli povjerovati. Ray Manzarek je prvi iznio teoriju kako je Jim odglumio smrt da bi se u anonimnosti posvetio književnosti. To je potaknulo mnoge druge priče, pa su se čak javili neki svjedoci koji su Jima navodno vidjeli živog u Africi. Cijelom misteriju pomogao je i potajni pokop Jimovih posmrtnih ostataka na pariškom groblju Pere Lachaise. Ipak, teorije o "odglumljenoj smrti" su najvjerojatnije neutemeljene i uglavnom se javljaju kod ljudi koji u kratkom životu učine velika djela. Ostao je jedna od najvećih rock legendi svih vremena |
Metal muzika je najglasnija i najcvrsca muzika na svijetu. Bez obzira sto metal cesto dovode u vezu s sotonizmom, bit metala uopce nije u tome, svaki bend ima svoja uvjerenja. Postoje kako krscanski tako i anti-krscanski sotonisticki i paganski bendovi, ali najcesce nije religija ta koja je glavni dio njihove muzike. Postoje 4 osnovne teorije o tome ko je zapoceo s metalom. Neke od tih zvuce pomalo apsurdno, ali naveli su ih priznati muzicki strucnjaci. Prva teorija kaze da je bend Black Sabbath zapoceo s heavy metalom i to 1970 (album Paranoid), a bend koji je naziv izmislio je Judas Priest 1976 s njihovim drugim albumom “Sad Wings Of Destiny”, narocito s pjesmom “The Ripper”. Iron Maiden je prvi heavy metal bend koji je od pocetka svirao (i jos sviraju) heavy metal, jer Black Sabbath i Judas Priest nisu do 1976 snimali metal albume (npr. “Technical Ecstasy” I “Rocka Rolla”). Druga teorija kaze da je heavy metal prvi put koristen jos kod Steppenwolfa (pjesma iz ‘60tih “Born To Be Wild” i dio koji ide “I like smoke and lightning, heavy metal thunder”). Ovdje bi bilo pravilno navesti da se ovdje po prvi put samo cuje ta rijec, sto ne znaci da su oni i svirali heavy metal. Treca teorija kaze da su Led Zeppelin tvorci heavy metala i to jos prije pjesme “Kashmir”. Cetvrta, najcudnija teorija, kaze da pocetak heavy metala seze jos iz doba Beatlesa i pjesme “Helter Skelter”, a da su Led Zeppelin i Black Sabbath samo taj zvuk digli na jedan visi nivo. Ja se jedino slazem s prvom teorijom, ali treba sva misljenja i teorije navesti da bi se doslo do istine. Pocetak metala bio je nihilistican, taman i pomalo morbidan. Na metal su utjecali od primitivnog bluesa, klasicne stvari pa sve do anti-rock/heavy kulture. Metal se pojavio ‘70tih. Bendovi kao sto su Led Zeppelin, Black Sabbath, Judas Priest, Iron Maiden i Motorhead su svijetu predstavili metal kao jednu novu inovaciju u svijetu muzike. S muzicke strane oni su dosta preuzeli od bluesa, rock’n’rolla s tim sto su roll odbacili, i preuzeli jake i mocne riffove. Mnogi kriticari tvrde da je metal samo jedno adolescentno iskustvo i da teenageri, uglavnom bijelci, cine najveci dio metal auditorijuma. Isti takodjer smatraju da se kod metala nista drugo ne radi osim do stvaranja buke i “udaranja’ bubnjeva. Realno gledajuci veci dio metala nije nista drugo nego troakordno riffanje, ali opet najveci dio metal bendova daju veliki znacaj na tehnicke mogucnosti. Priznali to ili ne, metal gitaristi su uvijek bili i uvijek ce biti inovatori u tehnici, tempu i umjetnosti uopste. Pjesma je koncentrisana oko riffova, sa solom koji je besprijekoran. Svaki ritam je prilicno jak, na neke momente cak podsjeca i na vojne koracnice. Pocevsi od bubnjeva pa do gitara najvaznije je biti tvrdzi i jaci sto je moguce. Metal muzika postoji vec oko 30 godina i u tom periodu se dosta mijenjala i usavrsavala. Kriticari su podijelili taj period na 4 manja perioda: I period (1969-1983), II period (1983-1988), III period (1988-1966) i IV period (1996-sadasnjost). U prvom periodu pored pocetaka (proto-metela) najznacajniji su bendovi tzv. New Wave Of British Heavy Metala (NWOBHM): Black sabbath, Iron Maiden, Motorhead, Judas Priest koji su udarili temelje metalu i generacijama koje ce doci. Oni su sav blues odbacili, tempo ubrzali i zvuk ucvrstili. Zadrzali su samo znacajni, zestoki, brzi i cvrsti metal zvuk. Nikada nisu pokusavali osvojitii veliki broj slusaoca; to je bio cisti metal, napravljen za ljubitelje metala. Inace metalci vole istaknuti da uostalom metal i nije za svakoga. Najekstremniji u ovom periodu bili su Venom i Motorhead. Zajednicko im je bilo nestandardni nacin pjevanja cistim vokalom, s tim sto je Venom jos imao (i danas jos uvijek) provokativne tekstove usmjerene protiv boga, slaveci sotonu. Drugi period je pravi procvat metala svugdje na svijetu. Pojavljuju se razliciti metal zanrovi pocevsi od speed metala koji se ubrzo pretvorio u thrash, pa do death i black metala. Venom kao bend najzasluzniji je za pocetak black metala, a Bathory i Hellhammer su taj rani black metal od Venoma dalje razvili. Oni su vise atmosfere unijeli u metal, a pamte se po skoro ne-ljudskim vokalima. Americki bend Slayer zasluzan je za pocetak death metala, a uslijedio je citav niz odlicnih death metal bendova: Sepultura, Death, Morbid Angel… Njihove ideje su bile apokalipticne i haoticne. Jedan od najznacanijih bendova ovog perioda i svakako jedan od najomiljenijih bili su Metallica, koji su poceli sa speed metalom koji se ubrzo pretvorio u thrash; bend koji je mozda i najzasluzniji za koliku toliku popularizaciju metala. U Njemackoj ovo je pocetak sjajnog thrash tria Sodm, Destruction i Kreator koji su po mnogima kraljevi europskog thrasha, dok su za kraljeve americkog thrasha vazili Metalica, Megadeth i Anthrax. Treci period je period postmodernog metala. Death metal je pomogao black metalu da se ucvrsti kao zanr, koji je na neki nacin varijanta deatha. Takodjer ovo je i doba kojeg se ljubitelji metala, a narocito Metallicae nerado sjecaju. Naime, jedan od predvodnika metala – Metallica se promijenila i postala prekomercijalna i fakticki napustila metal koncepciju. Bio je to tezak udarac za fanove, ali i za citav metal. Jedina dobra stvar u ovom je bila zapravo black metal, jer ovo je doba poznate skandinavske metal-eksplozije (narocito svedska scena). Inspirisani Celtic Frostom, Sodomom, Bathoryjem, bendovi Darkthrone, Immortal, Emperor, Burzum, Enslaved, Havohej, Gorgoroth i Graveland ostavarili su impozantan zvuk u metal muzici. Black metal se brzo razvijao i jacao i od 1991 pa do 1996 je producirao nekoliko podzanrova koji su se oko slijedecih ideologija polarizirali: ja ispred svega i sviju, sve unistiti, ili oko neke varijante hedonisticke ili naturalisticke ideologije. Njihovi tekstovi bili su zestoki, zvuk jos zesci i sa sopstvenom formom i varijantama tema bili su izrazito haoticni i znali su itekako dobro kako treba pisati pjesme. Dimmu Borgir, Cradle Of Filth, dark Funeral predstavljaju drugi val black metal bendova koji su tek pravo popularizirali i podigli black metal. Inace u ovom periodu jos je znacajno istaci i pojavljivanje velikog broja power metal bendova koji su se uglavnom inspirirali NWOBHM bendovima, a njihova izvedba je bila samo jaca i brza, slicnija death metalu u tom pogledu samo cisca u svakom obliku. Cetvrti period zapoceo je 1996 i traje do danas. Apokaliptizam black metala dosegao je vrhunac u norveskoj sceni. Underground polako odumire zbog vlastitih stavova koji se cine da nemaju uopste logike. Cak je i black metal velikim dijelom presao u mainstream, a takodjer je i ocigledna sve veca upotreba klavijatura koje bi trebale poboljsavati muziku s dozom mracne atmosfere. Po mnogima je Cradle Of Filth preuzeo tron black metala, premda se dosta udaljio od standardnog black metala mijesajuci pri tome svoju muziku s jos par zanrova. Danas postoji jako mnogo bendova koji misle da sviraju metal, i to sve nazivaju nu-metal, ali istina je da ta njihova muzika nema veze s metalom, kao sto ni oni nemaju. Ovi bendovi ne predstavljaju slijedecu generaciju heavy metala, niti slijedecu evoluciju stila i strukture. Nova generacija novih heavy metal bendova ce sigurno doci. Ovo je doba u kojem po prvi put se naturalisticke stvari povezuju s dogaticnim i vise nije dovoljno biti fin i covjecan, tako kazu novi ideali. Individalni radovi ce donijeti haos i promjene. Slijedeca evolucija metala bi se trebala dogoditi u kompoziciji, a ne u formi. Mnogi metal bendovi, narocito power metal bendovi, se inspiriraju Tolienom, ali isto i skandinavskoj i drugim mitologijama (npr. Blind Guardian i Rhapsody). Mnogi doom i goth metal bendovi pisu pjesme koje su inspirisane Lovecraftovom i Poeom. Ova danasnja ideologija, koja je anti-krscanska, anti-nacisticka, … ima slijedece u sebi: nihilizam, moralni ponos, osjecaj za zastitu okoline, melodicne pjesme, antimoral i cast. Postoji jako mnogo metal zanrova, a ovo su neki od njih: heavy metal, black metal, thrash meta, british metal, new wave of british heavy metal, goth metal, death metal, doom metal, hair metal, neo-clasicni metal, power metal, progresivni metal, punk metal, grindcore, skandinavski metal, speed metal, simfonijski black metal, industijski metal, alternativni metal, pop-metal i rap-metal. Ova cetiri zadnja i nemaju bas puno zajednickog sa standardnim metal zvukom i ne bi ih se uopste trebalo tretirati kao vrste metala. U globalu metal nije komercijalna muzika i nije za siroki auditorijum. Metal fanovi zive za metal. Premda dosta osporavan metal se uspio odrzati od svog pocetka pa sve do danas kao jedan od najoriginalnijih i najiskrenijih pravaca muzike i umjetnosti uopste. Iza rijeci metal cije se citava jedna ideologija kako muzicka tako i zivotna. |
Americkom glazbenom scenom dominirali su Guns N' Roses, sljedbenici trash metala i arena rocka (njihov album Appetite For Destruction doživio je velik uspjeh), dok su u Velikoj Britaniji bili posebno popularni tzv. gothic rock bandovi poput Sisters Of Mercy. Sredinom 80-ih bila je vidljiva dominacija komercijalnog pop-rocka i hair metala. Buntovništvo koje je tradicionalno krasilo izvorni rock'n'roll i punk filozofija polako su izblijedili i utopili se u zahtjevima golemog glazbenog tržišta. Potaknuti takvim stanjem, mladi su se bandovi odlucili suprostaviti trendu i stvoriti glazbu koja bi izrazila njihovo protivljenje. Najuocljivije promjene odvijale su se na zapadnoj obali SAD-a, posebice u Seattleu, koji je postao središte novog stila, nazvanog grunge. Grunge se razvio iz lokalne punk rock scene posebno zahvaljujuci bandovima The Melvins i The Vipers. Prvim pravim grunge bandom smatraju se Green River (kasnije Mudhoney), koji je oformljen još 1983. godine. Takoder, pjevac grupe Mark Arm prvi je upotrijebio naziv grunge kako bi opisao stil koji je band svirao. Grunge karakteriziraju snažni rifovi (stil sviranja gitare je ponešto izmijenjena forma punk rocka) i žestoko sviranje bubnjeva, dok se u stihovima najcešce spominju motivi poput bijesa, tuge, depresije, osamljenosti, straha i sl. Najpoznatiji grunge bandovi s kraja 80-ih po uzoru na Green River bili su Soundgarden i Alice In Chains. Na drugoj strani SAD-a istaknuli su se Sonic Youth i Dinosaur Jr. koji su u velikoj mjeri pridonijeli daljnjem razvoju grungea. U to doba grunge se kretao pretežno u lokalnim okvirima, a tek pocetkom devedesetih doživjet ce svoje zlatno doba ponajviše zahvaljujuci bandu Nirvana, na koji su svojim stilom utjecali raniji grunge bandovi te osobito The Pixies. Nirvana ce potisnuti dominaciju hair metala na svjetskoj rock sceni i otvoriti put uspjehu srodnih bandova, medu kojima ce se najviše istaknuti Pearl Jam i Stone Temple Pilots. Dva su vrlo znacajna albuma tzv. indie rocka na kraju 80-ih (1988.) najavila zaokret prema grungeu – Daydream nation banda Sonic Youth i Nothing 's shocking banda Jane's Addiction. Takoder, 1989. bandovi Anthrax i Sepultura svojim albumima State of Euphoria i Beneath the Remains na metal scenu dovode death metal. Rap glazba pocela se približavati široj publici ponajviše zahvaljujuci grupama N.W.A. (zaslužni za pojavu tzv. gangsta rapa), De La Soul (1989. izdali 3 Feet High and Rising - kljucni album za razvoj alternativnog rapa) i Kool G Rap's. Naposlijetku, bandovi Red Hot Chili Peppers, Faith No More i Fishbone komercijalizirali su funk metal, a neki su takoder kombinirali hip hop glazbu sa trash metalom, te tako stvorili nove stilove koji su utjecali na bandove 90-ih. Prva polovina devedesetih godina protekla je ponajviše u znaku grungea. Iako je band Mudhoney postigao prilicno velik komercijalni uspjeh krajem osamdesetih, grunge zapravo tek pocetkom devedesetih doživljava svoje najvece trenutke. Za to je svakako najzaslužniji band Nirvana, jer su 1991. izdali album Nevermind, koji je postao najveci hit diljem svijeta (posebno pjesma Smells Like Teen Spirit) te se i danas smatra jednim od najboljih i najutjecajnijih rock albuma. Izniman uspjeh tog albuma utjecao je na proboj ostalih grunge bandova (Stone Temple Pilots, Silverchair, Bush) te je podigao popularnost njihovih albuma (najbolji primjer je debut album Ten banda Pearl Jam, koji je izašao mjesec dana prije Neverminda). Istodobno, popularnost hair metala u devedesetima je sve više opadala – grunge se kao njegova suprotnost odlikovao jednostavnijom (minimalistickom) glazbenom izvedbom slicnom onoj kod punk glazbe (dok su hair metal obilježili kompleksniji i snažni rifovi) te stihovima koji su pokazivali više društvene osvještenosti. Grunge je polako postao vrsta kulture koju je pratio i karakteristican stil odijevanja potekao još iz vremena izvornog grungea Seattle-a i okolice – poderane traperice, flanel košulje, Doc Martens cipele (popularne martensice), Converse tenisice i sl. Svoj vrhunac grunge je doživio sredinom 90-ih, a nakon smrti frontmana Nirvane Kurta Cobaina (koja predstavlja jedan od središnjih dogadaja tog desetljeca) zapocinje svoj lagani pad, cime je završilo jedno razdoblje alternativnog rocka i zapocelo drugo. U tom razdoblju koje je uslijedilo dominirali su Foo Fighters, Green Day i slicni bandovi. Znacajna je 1995. godina kada kanadska pjevacica Alanis Morissete izdaje album Jagged Little Pill koji je pokrenuo val popularnosti albuma ženskih izvodaca s motivima ''osobne ispovijesti''. Od srodnih izvodacica najistaknutije su bile Jewel, Fiona Apple, Tori Amos, Liz Phair i dr. Krajem 90-ih u SAD-u dolazi do konsolidacije glazbene scene i do pojave pop punka, za što su najzaslužniji bandovi Blink 182 i Green Day. Još se jedan glazbeni stil pojavio i stekao veliku popularnost – bio je to tzv. nu-metal, koji je predstavljao kombinaciju grungea, metala i hip-hopa. Najuspješniji bandovi spomenutog stila bili su Linkin Park, Slipknot, Creed, Limp Bizkit, Disturbed i Static-X (prvi koji su svojim snažnim rifovima postavili temelje takve glazbe bili su Korn još u prvoj polovini 90-ih). Zbog velike popularnosti grungea, ali i sve više hip-hop glazbe, svjetskom glazbenom scenom na pocetku 90-ih dominirali su americki bandovi i ta americka ''invazija'' bacila je britansku scenu u drugi plan. Kao odgovor na takvo stanje došlo je do ponovnog oživljavanja alternativnog rocka u Velikoj Britaniji, koji je bio pod vidljivim utjecajem glazbe 60-ih i 70-ih (The Beatles, The Rolling Stones, Pink Floyd, Led Zeppelin). Taj pokret nazvan je britpop, a nekoliko je znacajnih albuma oznacilo njegov pocetak, izmedu ostalog Definitely Maybe (1994.) – debut album banda Oasis, zatim Parklife (1994.) banda Blur i Suede (1993.) banda Suede. Suede su bili prvi britanski band kojeg je publika u potpunosti prihvatila kao odgovor na grunge SAD-a. Uspjeh britpopa je na neki nacin predstavljao povratak britanskog izgubljenog ponosa i uskoro su se osim spomenutih bandova poceli pojavljivati i ostali bandovi, medu kojima su najznacajniji Radiohead, The Verve, Supergrass, Primal Scream, Pulp, Ocean Color Scene i dr. |
Nirvana je bila svjetski poznata i popularna muzicka grupa koja je zacela grunge smjer u glazbi. Sa svojim singlom "Smells Like Teen Spirit" iz albuma Nevermind (1991), Nirvana nirvana je postala svjetski poznata, a osnovana je 1987. godine u Seattleu. Druge grunge grupe iz Seattle-akao što su Alice in Chains, Pearl Jam i Soundgarden su isto tako stekle dozu popularnosti, tako da je u vrijeme 1990tih godina alternativni rock postao vrlo cesto slušana muzika. Frontman grupe Nirvana, Kurt Cobain je bio fatalna licnost, i koji se smatrao "govornikom generacije". Kurt Cobain je bio uzrok raspada Nirvane. Nedugo nakon posljednjeg koncerta održanog u Ljubljani 1992. godine, Cobain si je prosuo mozak sacmaricom. Nirvana je svojevrstan fenomen u glazbi, specifican po tome što je ostao izuzetno popularan u godinama koje dolaze i po orginalnim, ali novoizdanim radovima i do osam i više godina nakon smrti. Naime, Nirvana - Krut Cobain je u relativno kratkom periodu glazbene aktivnosti bio izuzetno produktivan i snimio je mnogo radova od koji neki nisu ušli u završne verzije albuma. Clanovi sastava • Kurt Cobain - vokali, gitara (1987–1994) • Krist Novoselic - bas (1987–1994) • Dave Grohl - bubnjevi (1990–1994) • Aaron Burckhard - bubnjevi (1987–1988) • Dale Crover - bubnjevi (1988, 1990) • Dave Foster - bubnjevi (1988) • Chad Channing - bubnjevi (1988–1990) • Jason Everman - gitara (1989) • Dan Peters - bubnjevi (1990) • Pat Smear - gitara (1993–1994) Albumi i proširene verzije • Bleach • Blew • Nevermind • Hormoaning • Nevermind: It's An Interview • Incesticide • In Utero • MTV Unplugged in New York • From the Muddy Banks of the Wishkah • Nirvana • Sliver: The Best of the Box |
Povijest sastava Guns N´Roses je američki hard rock sastav kojeg je u Los Angelesu u lipnju 1985. godine osnovao pjevač William Axl Rose, gitaristi Tracii Guns i Izzy Stradlin, basist Ole Beich (kojega je zamijenio Duff McKagan) i bubnjar Rob Gardner. Ime benda je nastalo spajanjem dva sastava iz kojih su originalni članovi došli: Hollywood Rose i L.A. Guns. Njihova glazba je bila jedinstvena mješavina punka, bluesa, glama i heavy metala u to vrijeme. Počeci ranih ´80-ih Priča počinje početkom ´80-ih, kada su školski kolege Axl Rose i Izzy Stradlin iz svoga rodnog grada Lafayettea (Indiana), doselili u velegrad Los Angeles. Godine 1983. Axl i Stradlin su osnovali bend "Rose" koji je kasnije preimenovan u "Hollywood Rose", a ostali članovi su bili: gitarist Chris Weber, basist Andre Roxx i bubnjar Johnny Kreis. Godinu dana kasnije razilaze se i Axl pristupa "L.A. Gunsima", a Stradlin bendu "London", da bi se ponovno 1985. godine ujedinili pod imenom "Guns N´Roses" Guns i Gardner su napustili bend iste godine, a njih su zamijenili poznanici McKagana: Saul Hudson - Slash (lead gitara) i Steven Adler (bubnjevi), koji je prije svirao u Road Crew. S tom postavom počinju osvajati publiku i iste godine izdan je i album u vlastitoj limitiranoj (10.000 primjeraka) produkciji "Live ?!*@Like A Suicide" na kojem su bile i dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Nekoliko godina nakon izdavanja ovog albuma, otkriveno je da su Gn´R snimili sve četiri pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila atmosfera uživo. Kasne ´80-e Godine 1986. poznata izdavačka kuća Geffen Records ponudila je sastavu ugovor (istovremeno je otvorena i suradnja s nezavisnom produkcijskom kućom Uzi-Suicide). Krajem srpnja 1987. godine izlazi Apetite For Destruction, koji u početku nije bio dobro prihvaćen i s coverom koji je izgledao kao scena silovanja. Nakon toga cover je promijenjen, a izvorni je postao raritet i vrijedan kod sakupljača. No ni nakon toga prodaja nije zabilježila osjetan porast, sve do objavljivanja video spota "Sweet Child O´Mine" na MTV-u. U kolovozu 1988. g. album je dospio na br. 1 US ljestvicu albuma s prodanih 20 milijuna primjeraka. Tako su pjesme s tog albuma "Welcome to the Jungle", "Paradise City" i "Sweet Child O´Mine" bile top ten singlova na Billboard charts (listi). Do danas je Appetite For Destruction najbolje prodavan debitantski album svih vremena. Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama , u jesen 1988. g. uslijedio je poziv na Monsters of Rock festival u Europi na kojem su nastupali s ostalim poznatim grupama kao što su Iron Maiden , KISS i Judas Priest. Pozornost medija je počelo privlačiti i ponašanje članova benda pod utjecajem droge i alkohola (McKagan, Slash i Adler), a tijekom Monsters of Rock koncerta u Velikoj Britaniji poginula su dva obožavatelja za vrijeme skakanja i naguravanja, međutim Gunsi nisu znali za taj tragičan događaj do kraja koncerta. Svejedno je sastav za vrijeme Appetite for Destruction turneje zaradio naslov "najopasnijeg benda na svijetu". Pjesma "Welcome to the Jungle" izašla je na soundtracku za film The Dead Pool, petom filmu o inspektoru Harryu Callahanu poznatijem kao prljavi Harry (Dirty Harry). Iste godine objavljen je G´N´R Lies album, zapravo EP, s četiri pjesme iz ´86. g. i četiri pjesme iz ´88. g. odsvirane s akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You´re Crazy", "One In A Million". Izvorni naziv albuma je trebao biti Lies! The Sex, The Drugs, The Violence, The Shocking Truth, što nije odgovaralo izdavačkoj kući. Pjesma "One in a Million" izazvala je žestoke kritike zbog svog rasističkog sadržaja, a Slash je na koncertima odbijao svirati tu pjesmu jer se i sam osjećao pogođen s obzirom da je dijete Afroamerikanke i židova. Sve to ipak nije poremetilo uspjeh sastava i bili su jedini bend 80-ih godina s istovremeno dva albuma na Top 5. U kolovozu 1989. g. u zračnoj luci Phoenix, Arizona, Izzy Stradlin je uhićen radi kršenja javnog reda, a Steve Adler ima problema s prekomjernim uživanjem droge, koji je na koncu 1990. g. zbog toga i izbačen iz benda. Njega je zamijenio Matt Sorum, bivši bubnjar grupe The Cult i još se pridružio Dizzy Reed na klavijaturama. To je bilo teško razdoblje u kojem su nekako prebrodili razne krize i održali četiri koncerta u Los Angelesu kao predgrupa legendarnim The Rolling Stonesima. Vrhunac karijere (1991.-1993.) Razdoblje najvećih uspjeha započinje 23. siječnja 1991. g. nastupom na Rock in Rio-Festivalu u Rio de Janeiru (Brazil) pred više od 260.000 posjetitelja. Nakon toga je počela u svibnju velika svjetska turneja koja je trajala punih 28 mjeseci. Gunse su i dalje pratili razni incidenti pa tako i poznati St. Louis Incident, koji se dogodio 2. srpnja u St. Louisu (Missouri), Axl je skočio s pozornice na obožavatelja koji je imao nož ili videokameru (podaci se ne poklapaju), međutim svjedoci su potvrđivali da Axl nikada nije dohvatio tog obožavatelja. No nakon toga Axl se vratio na pozornicu, optužio osiguranje za propuste i prekinuo koncert. Video snimku toga događaja možete vidjeti ovdje. Prekid koncerta je izazvao pravu buru negodovanja, a neredi su završili s povrijeđenima. Posljedica svega je bila da je sastav ostao bez kompletne opreme, a Axl je morao odgovarati pred sudom radi uzrokovanja teških nereda. Ovaj slučaj je samo potvrdio loš glas grupe kao skandalozne i nepouzdane, a i mediji su se okrenuli protiv njih. Napokon nakon dugih najava i tijekom turneje 17. rujna 1991. izlaze Use Your Illusion I i Use Your Illusion II albumi. Ova dva albuma nose nešto mekši zvuk i neke od najuspješnijih rock balada ´90-ih godina. Pjesme, odnosno videospotovi "Don´t Cry", "November Rain" [1] i "Estranged" čine neku vrstu trilogije, koji na kraju nisu napravljeni po prvobitnoj zamisli zbog otezanja i pomicanja rokova (a i prekida Axla Rosea sa Stephanie Seymour). Na kraju videospota "November Rain" piše da se temelji na priči "Without You" objavljenoj u knjizi "The Language Of Fear" pisca horora Dela Jamesa, inače dobrog prijatelja Axla Rosea (priču možete pročitati ovdje). Ta tri videospota spadaju i među najskuplje ikada napravljene, a odskaču i svojim trajanjem. Neposredno prije izlaska albuma Izzy Stradlin napušta bend (navodno zbog njegovog mišljenja da Gn´R trebaju nastaviti svirati uživo samo po klubovima, a ne ići na velike turneje i čiste komercijalizacije), a zamjenjuje ga gitarist Gilby Clarke. Pjesma "You Could Be Mine" je napravljena za filmski hit iz 1991. godine Terminator 2: Sudnji dan s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi i u videospotu se izmjenjuje nastup Gunsa sa scenama i brojnim efektima iz filma. Godine 1992. Gn´R nastupaju i na Freddie Mercury Tribute Concert izvodeći "Paradise City" i "Knockin' on Heaven's Door", Axl i Queen izvode "We Will Rock You" i neponovljiva "Bohemian Rhapsody" u duetu Axla i Eltona Johna. Iste godine na MTV Video Music Award Elton John je pratio Gunse na glasoviru u pjesmi "November Rain". U kolovozu 1992. za vrijeme mini turneje s heavy metal bendom Metallica na Montreal´s Olympic Stadiumu, frontmen Metallice James Hetfield pretrpio je opekline prišavši preblizu pirotehnici. Metallica je otkazala svoj dio nastupa, Gn´R su trebali odraditi svoj dio, ali su izveli svega nekoliko pjesama, Axl se izvlačio na probleme s glasom i naravno opet su nastali neredi. Na koncertu u Tokyou snimljeni su materijali za DVD na kojima su, među ostalim, izvrsne solo dionice Soruma i Slashova solo izvedba teme iz filma The Godfather . Povijesna turneja je završila u Buenos Airesu (Argentina), 17. srpnja 1993. nakon gotovo tri godine i više od 200 nastupa. Posljednji nastup u Buenos Airesu je bio i posljednji zajednički nastup najuspješnije postave Guns n´Rosesa. Detaljni pregled turneje možete pogledati ovdje. Zalazak Godine 1993. izlazi The Spaghetti Incident?, kao svojevrsna posveta punk bendovima, kritike i nisu bile tako loše, ali je to ipak bilo daleko od vrhunca posljednih albuma. Turneja je otkazana i u grupi vlada stvaralačko zatišje, ali se učestalo spominje Roseov egoizam i komunikacija među glazbenicima postaje sve lošija. Giby Clarke napušta bend 1994., a iste godine snimljena je obrada pjesme "Simpathy for the Devil" za film "Interview with the Vampire" s Tomom Cruiseom i Bradom Pittom u glavnim ulogama. Sastav se sve više rasipa, Slash redovito svira s ostalim glazbenicima (s Michaelom Jacksonom, Lennyem Kravitzom), da bi na kraju osnovao sasvim novi bend Slash´s Snakepit. Danas pod imenom Velvet Revolver nastupaju Slash, Duff McKagan i Matt Sorum. Godina 1997. do danas Službenim izlaskom McKagana iz benda to više nisu Guns n´ Roses koji su obilježili povijest rocka. Axl Rose je sudskim putem dobio pravo na korištenje imena i uz njega je od stare postave ostao samo još Dizzy Reed. Od tada rad Gunsa je gotovo neprimjetan, 1999. g. pojavljuje se soundtrack (pjesma "Oh My God") za film "End of Days" s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi. U godini 2000. objavljeno je da bend radi na novom albumu Chinese Democracy, posljednji televizijski nastup bio je na MTV Video Music Awards u New Yorku u rujnu 2002. godine, a glazbeni magazin Q je iste godine uvrstio GN´R na svoju listu "50 Bands to See Before You Die". U rujnu 2005. pojavila se glasina da Gunsi rade pjesmu za soundtrack filma "The Da Vinci Code". Posljednja informacija je da album Chinese Democracy definitivno izlazi 2006. godine. Trenutnu postavu Gunsa sačinjavaju pjevač Axl Rose, stari član Dizzy Reed na klavijaturama, gitaristi Robin Finck i Buckethead, basist Tommy Stintson i za bubnjevima Bryan Mantia. Zajedno su nastupali na novogodišnjoj večeri u "House of Blues" u Las Vegasu. Osim starih hitova poput "Welcome to the Jungle", izveli sud i "Chinese Democracy", "Oh My God", "Rhiad and the Bedouins", "The Blues" i "Silk Worms". Tijekom veljače 2006. g. na internetu su se pojavile demo verzije četiri nove pjesme: "TWAT" (There Was a Time),"Catcher in the Rye", "I.R.S." i "Better". U svibnju 2006. bend započeo Europsku turneju, koja traje do srpnja,a u ta 3 mjeseca grupa je nastupala pred više od 700.000 ljudi. Ex GN´R Velvet Revolver je novi bend sastavljen od bivših članova Gunsa (Slash, Duff McKagan i Matt Sorum) i pjevača Scotta Weilanda, gitarista Davea Kushnera. Diskografija Studijski albumi • Apetite For Destruction (31. srpnja 1987.) • Gn´R Lies (06. prosinca 1988.) • Use Your Illusion I (17. rujna 1991.) • Use Your Illusion II (17. rujna 1991.) • "The Spaghetti Incident?" (12. siječnja 1993.) • Chinese Democracy (najavljen, ali još neobjavljen Albumi uživo i kompilacije • Gn`R Live Era ´87-´93 (22. studenog 1999.) • Greatest Hits (23. ožujka 2004.) • Greatest Hits (new version) Video Izdanja • Use Your Illusion I (World Tour - 1992 Tokyo), (DVD/VHS) • Use Your Illusion II (World Tour - 1992 Tokyo), (DVD/VHS) • Welcome To The Videos (DVD/VHS) Turneja 2006. godine Guns N´Roses logotip 2006. g. • Rock in Rio V - 27. svibnja (Lisabon, Portugal) • Gods of Metal Festival - 03.-04. lipnja (Bologna, Italija) • RDS Arena - 09. lipnja (Dublin, Irska) • Download Festival - 11. lipnja (Donnington, Engleska) • Nova Rock Festival - 15.-17. lipnja (Gradišće, Austrija) |
Iron Maiden, danas sinonim heavy-metala, osnovan 1975. Njegov osnivac Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevaca Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 24 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 13 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "cudovišta". Izgledom podsjeca na spoj kostura i zombija. Povijest Bend je osnovan 1975. u istocnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao clanovi Iron Maidena. Zanimljivo je to što se je Steve Harris odlucio posvetiti glazbi nakon odustajanja da zaigra profesionalan nogomet u klubu West Ham. Sastav Prvotna postava benda izgledala je ovako; Steve Harris - basist (1975. do sada) Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.) Paul Day - vokal (1975.-1976.) Terry Rance - gitarist (1975.-1976.) Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.) Danas, Iron Maiden izgleda ovako; Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada) Dave Murray - gitarist (1976.- do sada) Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada) Janick Gers - gitarist (1990.- do sada) Steve Harris - basist (1975.- do sada) Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada) Diskografija 1979. Soundhouse Tapes (EP) 1980. Iron Maiden 1981. Killers 1982. The Number of the Beast 1983. Brain Damage Tour of Europe (live) 1983. Piece of Mind 1984. Powerslave 1985. Live After Death (live) 1986. Somewhere in Time 1988. Seventh Son of a Seventh Son 1990. Stranger in a Strange Land (Single) 1990. Trooper (Single) 1990. No Prayer for the Dying 1990. Running Free / Run to the Hills (Single) 1992. Fear of the Dark 1993. A Real Live One (live) 1993. A Real Dead One (live) 1994. Live at Donnington (live) 1995. The X Factor 1996. Best Of The Beast 1998. Virtual XI 2000. Brave New World 2002. Rock in Rio (live) 2002. Edward The Great 2002. Beast Over Hammersmith (Eddie's Archive - limited edition) 2002. Best Of The B'Sides (Eddie's Archive - limited edition) 2002. The BBC Archives (Eddie's Archives - limited edition) 2003. Dance of Death 2005. Death On The Road (live album) 2006. A Matter of Life and Death 2006. The Reincarnation of Benjamin Breeg (single) Zanimljivosti Ime benda potjece od srednjovjekovne sprave za mucenje zvana Iron Maiden ili Željezna djeva koju je osnivac Steve Harris vidio u filmu "Covjek sa željeznom maskom". |
Black metal je vrlo emotivan (obicno negativno) pravac u metalu. Razvio se je 80-tih godina ali black metal koji vecina današnjih slušatelja poznaje zapravo je black metal ranih 90-tih godina , koji se je kroz godine razvio i postao u mnogim slucajevima vrlo progresivan i melodican. Prvi "black" bio je zapravo jako brza i žestoka (za ono vrijeme) svirka heavy metala Mnoge su rasprave vodene oko toga tko je prvi poceo svirati black metal pa se ne može sa sigurnošcu reci tko je napravio black metal. Smatra se da su to bendovi Black Widow, Venom, Celtic Frost i Bathory jer su oni prvi izjavljivali da sviraju black metal. Današnji black metal potjece iz Norveške a poceli su ga svirati bendovi Mayhem, Darkthrone, Emperor i Enslaved. Njihov zvuk je u pocetku bio dosta primitivan i sirov no, razvijajuci svoj zvuk, ovi su bandovi postavili temelje za nadolazece "moderne" black metal bandove. Zvuk im je brz, mracan ali i melodican što omogucava posebna tehnika sviranja bubnjva (ukrucivanje ruke da bi se postigao što brži zvuk -blastbeat tehnika) i gitarskih riffova ("klizeci" riffovi). Death metal je vrsta Metala, glazbeni pravac koji se javio u drugoj polovici 1980-ih. Osnivaci death metala su Possessed sa svojim albumom Seven churches. Za razvoj death metala najviše je zaslužan Chuck Schuldiner sa svojom grupom Death. Death metal je jako agresivan stil glazbe, osobine death metala su growl (grub nerazumljiv vokal) i brzi jednožicani riffovi (u pocetku). Heavy metal je vrsta glazbe karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitaristickim distorzijama i virtuoznim solažima. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tijekom osamdesetih. |
< | listopad, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv